Svatko od nas ima apsolutno pravo na svoje stavove, mišljenje i živjeti u skladu sa svojom istinom, zar ne? Ova rečenica možda odmah ne implicira i iznimnu važnost prihvaćanja tuđih stavova, mišljenja i isitne, međutim ako malo bolje pogledamo međuljudske odnose, vrlo brzo će nam postati jasno da bez ove mogućnosti naši odnosi mogu vrlo jednostavno postati konfliktni i komunikacija otežana.
U ovom tekstu želim predstaviti način na koji možemo svjesno i holistički pristupati komunikaciji kroz svjest o sebi i nenasilni oblik komunikacije koji je presudan za zdrave i uspješne odnose.
Za zdravu komunikaciju i dugoročno uspješne odnose nenasilna komunikacija je vrlo koristan alat.
Jedno od temeljnih ljudskih potreba je socijalizacija i društvo. Bolje rečeno, imamo potrebu uz sebe imati barem jednu osobu koja nas prihvaća, čuje i vidi. To je logično s obzirom da živimo u svijetu dualnosti gdje sebe prije svega promatramo kroz našu okolinu. Kada smo viđeni i kada nas se čuje osjećamo da postojimo, a kada smo prihvaćeni- osjećamo se voljeno. Osobe kojima dopustimo da uđu u naš uži krug ljudi, automatski ulaze i u krug koji smo najranjiviji. Ako neki tamo Jura ili Bara misli nešto 'loše' o meni ili priča zlobne priče o meni- to me ne dotiče (kroz jedno uho unutra-kroz drugo van), no ako osoba uz koju se osjećam sigurno, osoba iz mog osobnog najužeg kruga, pređe neku za mene važnu granicu koja u meni stvori osjećaj nepovjerenja- to može itekako utjecati na moje stanje i život, zar ne?
U međuljudskim odnosima sasvim je prirodno da se nađemo u situacijama u kojima se ne osjećamo i na koje ne gledamo isto kao osoba pokraj nas. Kako bi što mekše prošli kroz ovakve periode predlažem vam korištenje nekoliko korisnih alata koje ću navesti u daljnjem tekstu.
Korisni alati za komunikaciju i izražavanje
Život nam donosi situacije i osobe koje nam služe kao zrcalo i pomažu da spoznamo sebe. Naravno, ovo možemo percipirati kao istinu samo u slučaju da si dopustimo sjesti u ulogu promatrača. Kada sjedimo na promatračkoj stolici jasnije vidimo širu sliku. Tada nam emocije ne pomute um i dobivamo priliku da osvjestimo vlastitu mudrost. Tada imamo kapacitet koristiti refleksiju, aktivno slušanje i nenasilnu komunikaciju kao vrlo korisne alate za komunikaciju i izražavanje.
Refleksija
Nenasilna komunikacija
Slušanje
Refleksija
Našla sam se u izazovnoj situaciji? Podigla mi se snažna emocija? Što mogu prvo napraviti? Kako si omogućiti samoregulaciju? Refleksija je ovdje magična riječ. Sjedni i promotri. Što osjećaš? Gdje u tijelu to osjećaš? Koliko je snažno (1-10)?
Svaka intenzivna emocija i situacija je PRILIKA da nešto osvjestiš, naučiš i olakšaš si život. 'Najkritičniji' su uvijek najbliskiji odnosi. Oni nas mogu najviše trigerirati. Jer smo u tim odnosima spustili svoje zidove i otvorili se punini šarolikog života.
Zato je važno da si (pogotovo s roditeljima i partnerima !!!) damo prostor da se ohladimo prije nego što u žaru emocije ‘ispovraćamo’ svoje traume/ projekcije (o tome da nismo voljeni/ viđeni/ poštivani/ da nas se ne čuje/ da smo nevidljivi) na njih.
Ako sugovornik ima sposobnost čitanja misli - slobodno samo otiđemo bez riječi ili ih ružno pogledamo, otpuhnemo s nosom.
Ako sugovornik još nema sposobnost čitanja naših misli onda kažemo osobi: trebam se malo ohladiti i doći k sebi da ne projiciram svoju prtljagu na tebe jer to ne zaslužuješ . Samo mi dozvoli … ( da odem u šetnju, drugu prostoriju, van na zrak, 30 minuta… ) pa dođem natrag k tebi. :) Prije nego što izgovaramo/ izražavamo se (posebno kad smo pod utjecajem punog mjeseca !) izuzetno je važno provjeriti sa sobom kako se tu osjećamo i koja poruka se nama zrcali kako bi mogli iz tog prostora (a ne iz projekcije) iznositi naše viđenje stvari.
*Ako se radi o tome da nas druga strana fizički , mentalno, emocionalno maltretira- tada se radi o tome da nam se zrcali poruka da nemamo jasne granice i definitivno ih trebamo jasno postaviti i iskomunicirati . (Ovo mi nije prihvatljivo..)
Ovakva sposobnost naravno zahtjeva praksu. Ako ste navikli planuti - treba naučiti. Ako imate volje- nije teško. :)
Nenasilna komunikacija
Nakon što smo se promotrili i reflektirali, spremni smo za komunikaciju iz namjere da stvorimo jasnoću. U komunikaciji UVIJEK krećemo od sebe: JA se osjećam ovako… kad ti kažeš/ napraviš to to i to. U ovoj situaciji ja sam to doživio/la na ovaj način- a kako si ti ? ..
NENASILNA KOMUNIKACIJA s fokusom na ‘ja’ je odličan i zdrav način komunikacije u kojem se ne upire prstom u sugovornika, ne traži 'krivac' (što je ionako iluzija), nego zdravo, iz odrasle osobe u nama, preuzimamo odgovornost za svoj život i situaciju i u kojoj ostavljamo otvoren prostor za izražavanje obje strane. Svakako prije nego što nekome nešto izgovaramo trebamo procijeniti da li ima smisla to govoriti. Što ovdje želim reći je da na primjer, (starijim) osobama koje nemaju kapacitet da nas poprate ili razumiju - nema smisla puno toga govoriti. Recimo da imate roditelja u poodmakoj koji živi dosta u svojem svijetu i vidite da ne izlazi iz svojih čvrsto utabanih mentalnih rutina, stalno ponavlja jedno te isto- tu se ne isplati ulaziti u rasprave koje će vas samo iscrpiti a neće nikome donijeti ništa. Ali kada se radi o osobi s kojom možemo pričati i u kojem odnosu obje strane ZNAJU SLUŠATI, tada se itekako isplati iskomunicirati.
Slušanje
Nakon što smo se reflektirali i potrudili bez osuđivanja i upiranja prstom izraziti svoje osjećaje i stavove s namjerom postizanja jasnoće u situaciji, vrijeme je da saslušamo sugovornika.
Tu smo pozvani da stavimo svoje 'suosjećajne uši' i svjesni da svatko ima pravo na svoje stavove, mišljenje, emocije i percepciju, dozvolimo sugovorniku da se izrazi. Važno je da sa zanimanjem i otvorenošću pristupimo slušanju. Važno je da ne donosimo pretpostavke unapred i da ne upadamo u riječ. Da bi se svatko od sugovornika osjećao/la sigurno i mogao/la izraziti važno je znati da iako se ponekad čini da u ovakve razgovore ulažemo puno energije- iz njih imamo mogućnost dobiti izuzetno puno. Imamo mogućnost naučiti puno o sebi i svojim uvjerenjima, kao i o osobama do kojih nam je stalo. Imamo mogućnost produbiti svoje odnose što će nam također dugoročno donijeti više zadovoljstva u život.
Za neke stvari netreba nam edukacija osobnog razvoja, škola terapije, odlazak savjetniku i sl. Dovoljno je slijediti ova tri koraka i prepoznati da su naši najveći i najbolji učitelji već pokraj nas. :)
Obožavam kako ovo razlaže i pojednostavi Marshall Rosenberg od kojeg sam brdo naučila pa s vama dijelim ovaj dugi ali itekako vrijedan video. Javi u komentarima da li ti je ovaj pristup pomogao u tvojoj situaciji! :)
Comments