Procjenjuje se da oko 300 milijuna ljudi na Zemlji prakticira jogu (na zapadu prednjače žene, dok je istoku vjerojatno još uvijek prevladavaju muškarci). Ova brojka nije slučajna i govori o uspješnosti i funkcionalnosti ove drevne prakse. Postoji mnogo stilova joge i načina prakse, te je na svakome od nas da pronađe sebi najprikladniji pristup i mentora uz kojeg će najviše naučiti. Također, u jogijskoj praksi ozljede su učestale i javljaju se zbog dva glavna razloga: forsiranja prakse i loše tehnike. Zato je izuzetno važno, pogotovo ako ste novi u jogi, pronaći mentora koji će vas upozoriti i ispraviti ako neku vježbu radite na način koji može uzrokovati ozljedu.
Iako ti se ponekad može činiti izazovno izdvojiti svaki tjedan vrijeme samo za sebe i otići na kvalitetno vođenu i usmjerenu jogijsku praksu, sve je stvar prioriteta i organizacije. Tako dugo dok se osjećamo u redu i nemamo većih zdravstvenih izazova (bilo fizičkih, emocionalnih ili mentalnih), neistreniran um ima tendenciju naći bezbroj izgovora kako izbjeći rad na sebi i zabavljati se svakodnevnim stvarima bez da gledamo širu sliku. No, kada se javi bol, nelagoda, burn-out, depresija ili drugačija bolest, tada nam se fokus potpuno usmjeri na prioritet broj jedan- zdravlje. Neki ljudi ne čuju svoje tijelo jako dugo i prolaze razne zdravstvene izazove jer ne stave sebe na prvo mjesto. Nemoj dopustiti da se to (ponovo) dogodi i tebi!!
Nauči djelovati preventivno, a ne reaktivno!
Koji je tvoj prioritet?
KAKO POSTIĆI REZULTATE?
Jogijska praksa dijeli se na tri dijela:
priprema tijela za meditaciju (asane-položaji tijela)
priprema uma za meditaciju (pranayama- tehnike disanja)
meditacija (potpuno unutarnji proces razvoja svijesti o sebi i izlaska iz svih patnji).
Prva dva dijela (uključujući i yame i niyame (smjernice za odnos prema sebi i u društvu)) čine vanjski (vidljivi) dio prakse. Meditacija je unutarnji dio prakse i uključuje usmjeravanje osjetila prema unutra, fokus i koncentraciju. U današnjoj realnosti većine nas, čim za otvaranje jedne stranice na internetu treba dulje od sekunde postajemo nestrpljivi, zar ne? Nestrpljivi smo i pohlepni za rezultatima koje u svemu što radimo- želimo vidjeti ODMAH. Ukoliko si jednom na tjedan omogućimo jogijsku praksu, šanse su dosta izgledne da nećemo stvoriti naviku pojavljivanja na prostirci i doživjeti značajnu promjenu u kraćem vremenskom periodu, te će takva osoba vjerojatno i odustati jer si nikad nije dala pravu šansu. Samo da te pitam: da li se hodati/govoriti/voziti bicikl/auto (...) nauči ako vježbaš jednom tjedno?
Kada si omogućimo dva dolaska na tjedan, ovdje već pričamo o 'higijenskom minimumu' potrebnom za ukorjenjivanje zdravih navika u čemu nam pomaže i grupna energija i ponavljanje prakse 8-10 puta u mjesec dana što je vremenski ulog od 12-15 sati mjesečno, ako ne uključujemo pripremu za dolazak i vrijeme utrošeno na putovanje do joga centra. Sada već pričamo o smislenijoj varijanti koja će nam već i u nekom kraćem roku od 1-3 mjeseca donijeti primjetne rezultate što potvrđuju iskustva naših polaznika.
U tom slučaju, kada si osoba dopusti dva puta tjedno kroz period od barem 2-3 mjeseca izdvojiti kvalitetno vrijeme za sebe i doći na jogu, aktivira se proces iscjeljenja i harmonizacije na svim razinama ljudskog bića. Zajedno pobjeđujemo strahove, gradimo izdržljivost, toleranciju, prihvaćanje i strpljenje, jačamo i ono najvažnije: umirujemo se što nam omogućava otvaranje uravnoteženom stanju zdravlja, radosti i zahvalnosti.
Ovisno o tome koliko je naš sustav 'zatrovan' ograničavajućim uvjerenjima, mentalnim blokadama, nesigurnošću, nepovjerenjem, strahovima i traumama, te koliko smo otvoreni i spremni za napredak, trebat će nam kraće ili duže da sami uočimo promjenu i benefite, no oni su neosporno tu. Apsolutno je logično da ukoliko svoju praksu, baziranu na dva dolaska tjedno, dopuniš sa svakodnevnih par minuta sjedenja u samoći i tišini- rezultati će biti još očitiji i brži. Ako pak tome dodaš još koji dolazak mjesečno ili tjedno (uz obavezno poštivanje granica svojeg tijela i ne forsiranje već nježnost prema sebi na svakom susretu) možeš očekivati puno puno više. S vremenom i razvojem razumijevanja i svijesti o tome što točno koja praksa upravo tebi donosi, ona će se organski uklopiti u tvoju dnevnu rutinu- poput pranja zubi (zato se i spominje 'higijenski minimum').
Kada se to desi, tvoj je život tada već poprimio jedan posebni sjaj što se vidi u tvojim očima.
U svakom procesu, pa tako i u ovom, važno je osluškivati, razvijati nježnost i svijest o sebi i ići u svojem tempu bez forsiranja. Forsiranje u praksi znači da silimo tijelo u položaje u kojima osjećamo oštru bol i/ili ne možemo disati. Puno toga svatko od nas može sam, a uz pravog mentora koji je i sam prošao put koji zove i nas, dobivamo izuzetne benefite i prečace do mnogo novih horizonta i mogućnosti. (Sjeti se samo neke vježbe poput stoja na glavi koja je u tvojem umu bila percepirana kao nemoguća misija, ali uz pravilnu tehniku, upute i podršku, danas potpuno drugačije gledaš na nju.)
Ako već prakticiraš jogijsku praksu- razmisli ili nam pošalji upit kako uz neki mali dodatak možeš postići više.
Ako još nisi osjetio/la benefite koje ova praksa nudi dođi na probni sat u Anatura holistički centar za osobni razvoj u Varaždinu i upoznaj se s provjerenim učinkom tisućljetne tradicije i znanosti.
Jogijska praksa je put blagostanja u tvojem tempu.
Comentários