U ovom tekstu dijelim s tobom dva efikasna načina za postupanje kad osjetiš intenzivnu emociju s kojom ti je teško biti.
Prije svega želim napomenuti da možemo razlikovati emocije od osjećaja. Emocije su kratkoročnije i intenzivnije pojave/stanja, dok su osjećaji dugoročna stanja.
Emocije imaju svoju frekvenciju, vibraciju.
Za svaku emociju vrijedi pravilo da će se uskladištiti negdje u našim stanicama ako si ju branimo (jer možda u prošlosti nije bila odobrena od drugih, jer se u tom trenutku ne čini dobrodošlom ili prikladnom), ako ju ne procesuiramo ili ako ju izbjegavamo.
Emocija; eng. e-motion- energy in motion. Svaka emocija je energija u pokretu. Kada nemamo razvijen kapacitet prepoznati i izraziti emocije (pogotovo one koje intenzivnije doživljavamo), ta energija ne može prostrujati nego počinje stvarati naboj i blokade u našem tijelu iz kojih se mogu dugoročno razviti i različite bolesti.
U hrvatskom jeziku i mnogim drugim jezicima, poznate su stare narodne uzrečice poput: ‘Ide mi na jetra’ - kod ljutnje, ‘Ide mi na živce’- kod nervoze, ‘Imam knedlu u grlu’- kod teškoće s izražavanjem koje se često manifestiraju kao poremećaji rada štitnjače. Ovo je samo jedan od znakova koji upućuju na drevna znanja o povezanosti utjecaja emocija na naše fizičko tijelo kao i na važnost da razvijemo emocionalnu inteligenciju.
Znaš onaj trenutak kad ti 'netko ide na živce'?
Sve emocije su prirodna stanja ljudskog postojanja i ne predstavljaju problem same po sebi. Izazov nastaje kada se javi emocija koja ti stvara osjećaj nelagode ili težine, zar ne? Za takve slučajeve predlažem ti dvije jednostavne tehnike:
Tehnika br 1.: 'Dugoročni-fix’ / za situaciju kada se osjećaš sigurno
Tehnika br. 2: ‘Quick-fix’ / Prva pomoć za trenutke kada ‘nemaš vremena’ odmah procesuirati emociju
Tehnika br. 1: 'Dugoročni-fix'
‘Dugoročni-fix’ / za situaciju kada se osjećaš sigurno: Pokušaj locirati što i gdje fizički osjećaš u tijelu. Izreci to na glas. To može, na primjer, biti grč u želucu, pritisak u glavi, bol u koljenu ili u kralješnici… Važno je da prilikom ovog procesa refleksije, detekcije i analize stanja ne projiciraš svoje emocije na druge osobe. Emocije su tvoje osobno iskustvo i nemaju veze s drugima. Određeni uvjeti, situacija, riječ ili ponašanje drugih mogu u tebi probuditi specifičnu psihosomatsku reakciju koja je zapravo povezana s nekim prijašnjim iskustvom i doživljajem ranije iz tvojeg života (najčešće uz odnos s mamom i tatom). Kada želiš kvalitetno i dugoročno procesuirati emociju koja te muči, dobro je izdvojiti vrijeme za sebe u kojem ćeš dopustiti toj emociji da ti se u potpunosti pokaže. Tada si možeš dopustiti izraziti emociju na način koji ti je potreban (smijeh, plač, vikanje, stiskanje/gnječenje/boksanje jastuka…) da izbaciš naboj koji je akumulacija emocije stvorila u tijelu. Nakon što oslobodiš naboj, tvoj će se sustav umiriti i tada imaš priliku pokušati razumjeti od kuda dolazi.
Tehnika br. 2: 'Quick-fix'
‘Quick-fix’ / Prva pomoć za trenutke kada ‘nemaš vremena’ odmah procesuirati emociju, a ne želiš da se naboj nagomilava: Položi dlan na donji dio trbuha i kreni s dubokim udahom u taj dlan. Broji polako i svjesno , potpuno usredotočeno na tijelo:
udah… jedan… dva… tri… četiri …
Izdah… jedan…dva… tri… četiri …
Ponovi još nekoliko puta dok ne osjetiš opuštanje naboja nastalog uslijed podizanja emocije.
Kada stvoriš priliku za to, svakako preporučujem da sjedneš sa sobom i uzmeš papir i olovku. Zatvori oči i prisjeti se situacije i aktivacije emocije koju želiš proraditi / koja te često ‘smeta’. Razmisli, u kakvim situacijama se javlja. Zapiši to. Zapiši kako točno se osjećaš u tim situacijama. Da li je to ljuto, razočarano, tužno, uplašeno, nepoštivano… Razmisli kada si se zadnji put tako osjećao/osjećala. Po vremenskoj crti života probaj doći do najranije uspomene nekog događaja/ situacije s istom emocijom.
Većina intenzivnih senzacija u tijelu izvorno dolazi iz naučenih ponašanja / traumi iz djetinjstva.
Kada to uspijemo vidjeti i osvjestiti, tada možemo raditi ‘reparenting’, odnosno, svojem unutarnjem povrijeđenom djetetu, maloj verziji sebe, omogućiti da ima roditelja kakvog nije imao/la na način da sami sebi damo ono što je tom djetetu nedostajalo. Bilo to zagrljaj, objašnjenje situacije (da, slobodno razgovaraš sam/a sa sobom :) ), da si vratimo moć, hrabrost, snagu, napravimo zdrave granice… Dozvolimo to. Damo si pravo na to. Kada iskoristiš neku od ovih tehnika- javi kakvo iskustvo ti je bilo. Sretno! :)
Comentários